Umjetnička zajednica: između različitosti i zajedništva

Umjetnička zajednica, pa tako i zajednica sakralnih umjetnika, nije lišena sukoba, razilaženja i različitih pogleda na umjetnost.

To nije slabost.

To je posljedica činjenice da se radi o ljudima.

Različite generacije, iskustva i pristupi ne mogu se u potpunosti usuglasiti, niti je to cilj. Umjetnost, osobito sakralna, ne nastaje iz jedinstva mišljenja, nego iz dubine osobnog odnosa prema onome što nadilazi čovjeka.

U sakralnom kontekstu umjetnik ne djeluje samo kao stvaratelj, već kao onaj koji sudjeluje u nečemu većem od sebe. Njegov rad nije usmjeren isključivo na izražavanje, nego na služenje, na prenošenje onoga što ima dublje značenje.

Zato ono što povezuje umjetnike nije stil. Nije škola. Nije titula. Povezuje ih sakralna umjetnost.

Artifex Dei ne nastaje kao prostor u kojem se postiže jedinstvo mišljenja. Nastaje kao prostor u kojem se prepoznaje zajedničko uporište.

Ne ulazimo u procjene tko je bolji, tko lošiji, niti arbitriramo umjetničke razlike i sukobe. Takve procjene uvijek su ograničene vremenom i perspektivom.

Vrijeme će to učiniti bolje od bilo koje platforme.

Naša uloga je drugačija:

– okupiti umjetnike

– učiniti njihov rad vidljivim

– pomoći javnosti razumjeti što sakralna umjetnost jest

Jer bez razumijevanja nema ni poštovanja, a bez poštovanja, nema ni budućnosti.

Posebno je važno da mladi mogu vidjeti da ova zajednica postoji.

Ne kao skup istomišljenika, nego kao živa stvarnost ljudi koji, unatoč razlikama, dijele istu vrijednost i isti cilj.

Artifex Dei nije dio nijedne struje. Niti predstavlja jednu interpretaciju.

Ovo je inicijativa koja otvara prostor svima koji iskreno djeluju unutar sakralne umjetnosti, akademski obrazovanima, samoukim umjetnicima ili polaznicima različitih škola i onima koji svoj put tek grade.

Titule mogu biti informacija. Ali nisu konačno mjerilo vrijednosti.

Vrijeme ostaje jedini stvarni kriterij.

Ono razdvaja prolazno od trajnog, površno od autentičnog ali i potvrđuje ono što je doista niknulo iz duhovne dubine i što vjernici prepoznaju kao poticaj na molitvu.

Zato vjerujemo da je važnije okupiti zajednicu nego definirati njezine granice.

Jer pojedinac lako popušta pod pritiscima okoline. Zajednica ima snagu opstati.

Poput jedne slamke koja se lako slomi, dok snop ostaje čvrst.